Ne tako davno mnogi nisu mogli ni zamisliti svijet s velikim udjelom obnovljivih izvora energije u doglednoj budućnosti, pa čak i kad je Njemačka od 2000. počela intenzivnije poticati obnovljive izvore energije, posebno energiju sunca i vjetra.
Stoga ne čudi da je brzi i nagli razvoj obnovljivih izvora energije u posljednjih desetak godina iznenadio mnoge, pa čak i one s izrazito optimističkim pogledom na mogući razvoj događaja.
Procijenjeni udio obnovljivih izvora električne energije u svijetu, kraj 2014.
Danas nema nikakve sumnje da su Europa i čitav svijet na energetskoj prekretnici, svojevrsnoj energetskoj tranziciji prema obnovljivim izvorima energije. Potvrđuje to i najnoviji srednjoročni izvještaj Međunarodne energetske agencije u kojem se ističe da su „obnovljivi izvori energije spremni zauzeti ključno mjesto u globalnom rastu opskrbe električnom energijom“.
Ovu energetsku tranziciju potaknula je svijest o oskudnosti fosilnih izvora energije i znanstveni dokazi utjecaja njihovog izgaranja na klimatske promjene. Europska unija nije izuzetak. Iako nam se možda čini u dalekoj budućnosti, europski cilj za 2050. je ambiciozno smanjenje emisija CO2 za 80 do 95 posto u cijelom gospodarstvu u odnosu na 1990. kako bi se globalno zagrijavanje zadržalo ispod 20C u odnosu na pred-industrijsko razdoblje. Pri tome se od sektora proizvodnje električne energije očekuju najveći rezovi u CO2 emisijama.
Na tom putu je postavljena i kontrolna točka 2030. godine, kad bi udio nestalnih obnovljivih izvora energije u EU trebao iznositi najmanje 27 posto. U postizanju ovog cilja važnu će ulogu imati reverzibilne hidroelektrane i plinske termoelektrane, prve zato što omogućuju spremanje električne energije i njeno korištenje kad za to postoji potreba, a druge zato što omogućuju proizvodnju rezervne energije, kad nije moguća proizvodnja iz obnovljivih izvora energije.
OIE
NUKLEARNA
FOSILNA
OIE
NUKLEARNA
FOSILNA
OIE
NUKLEARNA
FOSILNA
Izvor: European Climate Fondation
Prema podacima Eurostata instalirani kapacitet reverzibilnih hidroelektrana u razdoblju od 2000.-2013. značajno zaostaju u odnosu na instalirani kapacitet solarnih i vjetroelektrana.
Pojedini autori poput Mathiasa Zubera procijenili su da je početkom 2011. ukupan kapacitet 170 reverzibilnih hidroelektrana iznosio 45 GW, što je porast od samo 3 GW u odnosu na 2008, kad je iznosio 42 GW. Tijekom 2014. instalirani kapacitet vjetroelektrana u EU-28 iznosio je skoro 128.8 GW. Za razliku od vjetroelektrana, ukupan bazni kapacitet instaliranih fotonaponskih elektrana u Europi (EU-28, Ukrajina i Turska) 2013. iznosio je 81.5 GW, sa skoro 11 GW novoinstaliranih kapaciteta.
Gotovo 75 posto instaliranih kapaciteta za spremanje energije raspoređen je u osam zemalja Europe, a gotovo polovica tih kapaciteta instalirana je u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Španjolskoj. U tim zemljama nalazi se i najveći broj reverzibilnih hidroelektrana.
Procjene govore da bi se do 2020. širom Europe trebalo izgraditi 60 novih reverzibilnih hidroelektrana, ulaganje ukupno vrijedno skoro 26 milijardi eura, s kapacitetom od 27 GW kako bi se omogućila potrebna fleksibilnost elektroenergetskog sustava.
60 | |
170 | 170 |
2011. | 2020. |
Izvor: Europska komisija, Setis
Hrvatska ima velike, još uvijek nedovoljno iskorištene, potencijale za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora. Snaga svih elektrana u Hrvatskoj krajem 2014. iznosila je 4.528 MW. U sustavu poticanja proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije instalirano je 412 MW proizvodnih kapaciteta, od čega vjetroelektrane čine 339 MW ili 82,4 posto u ukupnoj instaliranoj snazi. U ukupnoj potrošnji električne energije u Hrvatskoj udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora i kogeneracije, uključene u sustav poticanja, iznosio je 5,51 posto.
Ukupna potrošnja električne energije hrvatskog elektroenergetskog sustava u 2014. godini.
Najveći udio u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora, osim voda koje se u Hrvatskoj koriste već desetljećima, imaju vjetroelektrane s oko 82 posto. Zbog sve češćih nepredvidljivih viškova u mreži koje ne prati odgovarajuća potrošnja dosegnute su granice sigurnog i pouzdanog prihvata energije vjetra u hrvatski elektroenergetski sustav. S značajnijem korištenjem energije sunca, iz koje se trenutno proizvodi tek 0,2 posto ukupne električne energije u Hrvatskoj, za daljnje korištenje ovih izvora energije potrebna su pravovremena ulaganja u elektroenergetske objekte koji će omogućiti sigurnu i pouzdanu tranziciju prema obnovljivim izvorima energije u Hrvatskoj i postizanje ciljeva EU. U postizanju ovog cilja važnu ulogu imaju reverzibilne hidroelektrane i plinske elektrane.
Hrvatska ima sve prirodne uvjete za izgradnju reverzibilnih hidroelektrana, a dobra povezanost s elektroenergetskim sustavom EU i energetska tranzicija usmjerena na niskougljičnu čini je strateškim partnerom u optimalnom iskorištavanju resursa vjetra i sunca koje Hrvatska u obilju ima na raspolaganju, ali ih ne koristi dovoljno.